|
Cookovo prvo putovanje na Pacifik započelo je 1776. kada mu je Kraljevska mornarica namjenila zadaću da odjedri do Tahitija i promatra prijelaz Venere preko Sunca kako bi se mogla odrediti udaljenost između Zemlje i Sunca. Na Tahiti je stigao 1769. godine i poveo na daljnji put lokalnog Tahićanina po imenu Tupaia, da mu bude tumač i pomogne doseći obale Novog Zelanda - što je i učinio, a tjesnac između dva glavna otoka Novog Zelanda nazvan je Cookov prolaz. 1770. godine doplovio je i do Australije te stupio u kontakt sa Australskim Aboridžinima.
Cookovo drugo putovanje započelo je 1772. godine također na nalog Kraljevskog društva, a ovaj put je zadatak bio potraga za mitskom "Terra-om Australis" za koju se pretpostavljalo da se nalazi južnije od današnje Australije koju je Cook već posjetio u svom prvom putovanju. Na ovom putovanju, kapetan jednog od njegovih brodova, kapetan Tobias Furneaux poveo je natrag sa sobom mladog tetoviranog Tahićanina po imenu Omai (po nekim izvorima Mai) . Upravo je Omai, kojega je jedan od članova posade Cookovih brodova pokazivao po Europi kao atrakciju, zaslužan za usvajanje izraza Tattoo u Engleskoj, a kasnije i u ostatku Europe jer je uvijek koristio polinezijsku riječ Tatau kako bi opisao dekoracije na svojoj koži.
|
|
Europa je pokazala prilično veliko zanimanje za tetoviranog mladića, tako da su novine diljem Europe u svojim člancima izvještavale o "divljem domorocu dovedenom sa otoka južnih mora", a u Engleskom kazalištu Royal u Covent Gardenu u Londonu održana je predstava pod nazivom "Omai, ili put oko svijeta". Budući da je Omai uvijek bio vrlo elegantno obučen i ponašao se jako pristojno, termini "divljak" i slićni su brzo odbačeni. Fizičar Georg Christoph Lichetnberg izjavio je nakon susreta sa Omaiem: "Ruke su mu bile prekrivene plavim točkama, a oko prstiju desne ruke prelazile su u krugove i uopće nije bilo neugodno vidjeti svoju ruku u njegovoj, koja je upravo došla sa druge strane svijeta".
Cook je na svoje treće putovanje krenuo 1776. da bi otkrio postoji li put do Kine kroz sjeverozapadni prolaz iznad Kanade te je na tom putovanju i vratio Omaia na Tahiti zajedno sa darovima iz Europe. Doplovio je do otočja južnog mora, zatim do Aljaske, otkrivši havajsku skupinu otoka, a potom je istraživao Beringov prolaz. Otplovio je prema sjeveru u arktički led, no nije mogao pronaći prolaz. Godine 1779. bio je prisiljen zbog leda vratiti se na Havajsko otočje gdje je uživao veliki ugled i pripremao se da prezimi na Havajima, no buknula je svađa zbog čamca ukradenog sa broda i Cook je ubijen u tom sukobu.
Cook i njegova posada zabilježili su da se Polinezijske tetovaže sastoje od linija, zvijezda i ostalih geometrijskih likova, ali i figura životinja, biljaka i ljudi te da su te dizajne nosili i muškarci i žene.
Posada Cookovih brodova odigrala je i veliku ulogu u promjeni polinezijskih tetovaža.
U vrijeme prvih kontakata tetovaže na Tahitiju bile su isključivo u obliku gore navedenih dizajna, a kasnija putovanja (19. stoljeće) otkrila su da se uz njih pojavljuju i dizajni poput pušaka, topova, datuma i riječi.
James Cook je bio prvi zapadnjak koji je koristio Tahićansku riječ TA-TU ili tatau kada bi opisivao tetovaže, koje su se prije toga nazvale "Pricks" ili "Marks" - oznake.
Zahvaljujući kapetanu Jamesu Cooku i njegovoj posadi, koja se na svojim putovanjima tetovirala kod domorodaca, Polinezijski stil tetoviranja doveden je u Europu, a kasnije i Ameriku, što je izazvalo ponovno jačanje tetoviranja na zapadu. Iako je tetoviranje u Europi naravno postojalo i prije kolonijalnih susreta u Polineziji (vjerske tetovaže, keltske tetovaže, tetoviranje kao oblik kažnjavanja etc.) ipak je kroz istraživanje Pacifika i mornare tetoviranje prodrlo dublje u modernu europsku svijest.
IZVORI:
Richard Hough: Captain James Cook: Biography
Margo DeMello: "Encyclopedia of Body Adornment"
Douglas, Bronwen, Nicholas Thomas, and Anna Coole, eds., "Tattoo: Bodies, Art and Exchange in the Pacific and the West"
|
