Na jugu Tihog oceana, na lokaciji od 3600 km zapadno od Čilea smjestio se jedan od najnenaseljenijih otoka na svijetu. Na Uskršnji dan, godine 1772, Nizozemac Jakob Roggeveen je krstareći prostranstvima Južnog Pacifika pristao na mali vulkanski otok. Nakon pristajanja na njegovu obalu posada je ostala zadivljeno i u čudu promatrati kolosalne, sedam metara visoke, kamene kipove (MOAI) kako stoje poslagani duž obale.

Roggeveen je pronašao otok sa populacijom od oko 2000 do 3000 naseljenika, iako bi da je došao par stoljeća ranije vjerovatno pronašao oko 15.000 stanovnika. Smatra se da je populacija na otoku drastično pala oko stoljeća prije dolaska Nizozemaca kao rezultat prevelike populacije, uništavanja šuma te iskorištavanja ograničenih prirodnih resursa. Stanovnici Uskršnjeg otoka koji sebe i svoju domovinu nazivaju Rapa Nui su najistočnije naseljeni od otprilike 36 polinezijskih naroda čiji su preci otkrili i naselili otoke Srednjeg i Istočnog Pacifika. Dijele zajedničke pretke sa drugim Polinezijskim narodima poput Tahićana i Maora sa Novog Zelanda.

Tetovaže su bile raširene cijelom polinezijom i najčešće povezivane sa statusom poglavice ili ratnika. Tetoviralo se lice, vrat, torzo, leđa, noge, ruke i tjeme. Kompletna umjetnost Uskršnjeg otočja, uključujući i tetovaže, spajala je antropomorfne i zoomorfne motive u gotovo nadrealističnim oblicima. Alat za tetoviranje (ta kona) bio je sličan alatu u ostatku Polinezije. Sastojao se od "češlja" od ptičje kosti sa drvenom drškom i drvenog "čekića".

Češalj bi se umakao u pigment dobiven mješanjem crnih bobica Solanum Nigrum sa lišćem biljke Gordyline Terminalis i "tapkanjem", odnosno udarcima čekićem po njemu, pigment bi se nanosio pod kožu. Jedina postojeća fotografija tradicionalnog Rapa Nui tetoviranja datira iz 1870, a na njoj se nalazi Juan Tepano, plemić na čijem se licu vide tetovaže na čelu i vratu. Također postoje i skice ovoga plemića koje je nacrtao švedski etnograf Hjolmar Stolpe. Na tepanovom čelu nalazi se 6 do 10 vertikalnih pruga te paralelne linije i točke. Ispod brade na vratu nalazi se stilizirana tetovaža ptice glavom okrenute prema dole i produženim tijelom, takozvana Fregata (Fregata Magnificens)

Ova ptica elegantnoga leta često se povezuje sa tattoo tradicijama ljudi Polinezije, Melanezije i Indonezije, a predstavlja "lov na glave" i ratovanje, odnosno borbu sa protivnicima. Na Tepanovom tijelu nalazimo još tetovaža poput paralelnih okomitih linija sa desne strane kralježnice koje podsjećaju na pticu u poniranju. Općenito govoreći Rapa Nui tetovaže su bile sastavljene od jednostavnih motiva koji su se prenosili sa generacije na generaciju. Neki dizajni su bili češći od drugih. I žene i muškarci su vrlo često imali pune linije koje su se prelazeći preko čela protezale od jednog do drugog uha. Ove linije su bile zakrivljene i u kombinaciji sa serijom velikih točaka koje su obilježavale čelo i slijepoočnice. Od tetovaža na licu postojale su, posebno kod žena, tetovaže na obrazima, prstenovi oko usana te vertikalne linije od usana preko brade.

Za Rapa Nui tetovaže vjerovalo se da čine kožu svetom, povećavaju duhovne moći osobe koja ih nosi te joj pomažu da lakše i bolje komunicira sa bogovima; bogovima čije su moći mogle sačuvati ili pak uništiti svijet.

IZVORI:
Métraux, Alfred (1940) "Ethnology of Easter Island"
Knoche, Walter (1912.) "Tres notas sobre la isla de Pascua"
Stolpe, Hjalmar (1899.) "Über die Tätowirung der Oster-Insulaner."
http://www.larskrutak.com/
http://www.vanishingtattoo.com
http://en.wikipedia.org/wiki/Easter_Island