U ožujku 2006. godine, prije točno dvadeset godina i nešto sitno više, nastala je jedna tetovaža za koju tada nisam mogao ni slutiti da će jednog dana postati kultna. Bio je to zagrebački tramvaj u kombinaciji s prepoznatljivim simbolima navijačke skupine Bad Blue Boys.
Da mi je tada netko rekao da će upravo ta tetovaža postati jedna od najkopiranijih koje sam ikada napravio, vjerojatno bih se samo nasmijao. A upravo se to dogodilo. Moj dizajn pokrenuo je cijeli niz varijacija na istu temu, a mnogi su kolege, svjesno ili nesvjesno, posegnuli upravo za tom idejom kao polazištem za vlastite radove.
Godinama sam na internetu nailazio na svakakve verzije. Bilo je tu gotovo doslovnih kopija, od kojih su neke bile toliko loše da bi ih čovjek najradije zaboravio čim ih vidi. S druge strane, bilo je i interpretacija koje su me iskreno oduševile. Autori su zadržali osnovnu ideju, ali su je podigli na razinu tehničke i umjetničke izvedbe kojoj mogu samo skinuti kapu. Takvih se radova ne bi posramili ni najveći majstori tetoviranja. I upravo je to ljepota dobre ideje – kada nastavi živjeti vlastitim životom.
No vratimo se u 2006. godinu.
Digitalna fotografija tada je već postojala, što mi je uvelike olakšalo posao. Tramvaje sam doslovno lovio fotoaparatom dok su prolazili Tratinskom ulicom, gdje smo u to vrijeme radili u salonu za tetoviranje. Trebalo je uhvatiti pravi model, iz pravog kuta, u pravom trenutku. Nakon toga slijedili su Photoshop, skiciranje, dorade i traženje idealne kompozicije.
Na žalost... ili možda ipak na sreću, umjetna inteligencija tada još nije postojala. Nije bilo dovoljno upisati nekoliko rečenica u prompt i čekati da računalo odradi kreativni dio posla. Ideja se najprije morala roditi u glavi, zatim uloviti objektivom, oblikovati vlastitim rukama i tek na kraju prenijeti pod kožu. Bio je to sporiji put, ali upravo zato i neusporedivo osobniji.
Operacija je, kako bi se reklo, uspjela. Pacijent je preživio. A Zagreb je, potpuno slučajno i bez ikakve velike strategije s naše strane, dobio još jedan kultni motiv. Zapravo, ne samo motiv, nego cijelu jednu kultnu temu koja se tetovira već puna dva desetljeća.
Kada danas pogledam unatrag, ne veseli me to što je moj rad toliko puta kopiran. Veseli me nešto drugo. Jedna ideja, nastala sasvim spontano u malom zagrebačkom tattoo studiju, uspjela je ostaviti trag. A to je, na kraju priče, vjerojatno najveći kompliment koji jedan autor može dobiti.