Dobrodošli na Gandalf Tattoo web stranice

MARIN URBANC

Tetoviranjem sam se počeo baviti relativno rano, kada mi je bilo petnaest godina. Te, danas davne 1986., bili smo kvartovska balavurdija iz zagrebačke Dubrave koja se, ponesena metalom i punkom, identificirala s likovima iz tadašnjih bandova koji su - zbog tetovaža kao sastavnog dijela imidža - bili stigmatizirani kao otpadnici.

Bilo je važno biti tetoviran. Budući da sam bio vješt u crtanju, taj je posao dopao mene. Iako, ruku na srce, crtačka vještina i nije bila od presudne važnosti za naše tadašnje poimanje dobre tetovaže. "Slayer" ili "Exploited" na nečijoj koži mogao je "izbosti" svatko, baš kao i "A" u krugu. Jednostavno, naše su tadašnje tetovaže prije bile odraz mladenačkog bunta protiv čitavog svijeta, nego istinski ukras na koži. Tehnika tetoviranja kojom smo se služili bila je ispod razine tetoviranja u tadašnjoj vojsci ili zatvorima. Iglom, oko koje je bio namotan konac, pod kožu se unosio tuš iz obližnje knjižare; postupak je trajao čitavu vječnost i bio nepodnošljivo bolan, a rezultati su - kada je riječ o estetici – bili, u najboljem slučaju, diskutabilni. No, bili su to počeci početaka, neusporedivi s tetoviranjem kakvo se tada prakticiralo u nama toliko dalekoj Njemačkoj ili, pak, još daljoj Americi.

U proljeće 1992. godine u Zagrebu je otvoren prvi hrvatski legalni tattoo studio – Roby's tattoo shop. Misleći kako - u takvim okolnostima - nemam više što tražiti u svijetu tetoviranja, gotovo sam bio odustao od čitave priče. Robi je, međutim, slučajno, vidio jedan od mojih tadašnjih "radova" i odlučio mi ponuditi posao. Bilo je to najbolje što mi se u životu dogodilo, osjećao sam se kao klinac koji odrasta sanjajući o pilotskoj karijeri, a onda ga, odjednom, zrakoplovstvo odluči angažirati. Bio je to početak moje profesionalne karijere.

Kod Robija sam radio nekoliko godina. Kada sam prestao, javio sam se na jedan oglas iz tattoo magazina. Naime, jedan tattooist iz Frankfurta - Alf Diamond - tražio je tattooiste. Poslao sam mu svoje radove poštom i bio je jako zadovoljan. Sjećam se da je rekao kako imam puno potencijala da postanem kvalitetan tattoo majstor, ali da moje tetoviranje zahtijeva usavršavanje. U Frankfurt sam otišao 1996. i započeo svoje šegrtovanje u FTA Alf Diamond's Tattoo Studios. Tek sam tada spoznao što tetoviranje zapravo jest; vidjevši što se i kako zaista radi, shvatio sam da priče o "samoukim majstorima" padaju u vodu. Istina je, uvidio sam, brutalno jednostavna; onaj koji ništa ne zna, ne može samoga sebe ničemu naučiti. U nekoliko mjeseci provedenih u Frankfurtu stekao sam toliko znanja i vještina koje sam, u tadašnjem Zagrebu, ne bih mogao steći za cijelog života.

Dvije godine kasnije, 1998., na Ribnjaku sam otvorio Tattoo Studio Gandalf i počeo samostalno raditi. Nakon dvije godine zaposlio sam Stelu i naučio je poslu na kojem i danas zajedno radimo. Želim zahvaliti svim prijateljima, tattooistima, ilustratorima, bandovima i ostalima koji su me tijekom godina inspirirali i koji me još uvijek inspiriraju da budem bolji tattooist. Posebno zahvaljujem Miroslavu Tomasu (Tomas Tattoo, Erlangen) na njegovoj bezuvjetnoj pomoći i bezrezervnoj podršci tijekom svih ovih godina, čovjeku koji je imao najviše utjecaja na sve što radim.

STELA (PENIĆ) URBANC

Svoj sam kreativni put započela još u djetinjstvu, dok su mi crtaći pribor i miris svježeg papira predstavljali najljepši poklon.

1999. završila sam Tekstilno Tehnološki fakultet, smjer viši dizajner odjeće i tekstila. 2000. godine sam se zaposlila u Tattoo Studiu Gandalf, gdje me moj najdraži mentor naučio kako držati metlu, oprati stakla, komunicirati s ljudima, kako zaštititi mušterije i sebe od zaraznih bolesti, kako napraviti dobar dizajn i - naravno - kako ga dobro istetovirati. To sve događalo se u starom salonu na Ribnjaku gdje sam provela četiri i pol godine. Igrom slučaja, završili smo kao United tattoo studios, tj. Ujedinili smo se s drugim tattoo studijem, gdje sam nastavila čistiti, sterilizirati, crtati, tetovirati, razgovarati s mušterijama i učiti od svog dragog mentora.

O mojim specijalnostima teško je govoriti, ali ono što mi je najdraže i što sam sve ove godine najviše tetovirala su vile, cvijeće, fantasy, ornamenti, sve što je "slatko", traditional (crno-bijeli ili u boji) i portreti. U životu sam se bavila svim i svačim; štrikanjem, heklanjem, šivanjem, airbrushom, dizajnirala sam svoju odjeću i izrađivala nakit. Svoje vrijeme u posljednjih nekoliko godina trošim uglavnom na crtanje vlastitih tattoo motiva, ali su - budući da volim sve vrste kreativnog rada - moji vidici široko otvoreni.

ZVONIMIR PODGAJSKI

Zvonimir Podgajski rođen je u Zagrebu 1993. godine, ali je prisiljen na odrastanje u Dugom Selu. Život na selu bio je težak, ali kreativan. Kao mali stalno je trebao čuvati kokoši te u igri povlačenja štapića kroz hranu za piliće otkrio je svoj skriveni talent. Jednostavni geometrijski oblici s vremenom su se formirali u složene crteže. Tada su njegovi roditelji shvatili da s njime nešto nije uredu. Nedugo nakon toga šalju ga na školovanje u Zagreb gdje završava školu primijenjene umjetnosti i akademiju likovne umjetnosti. U međuvremenu pokazuje i veliki interes za uličnu umjetnost u kojoj nakon uživanja raznih studentskih povlastica nalazi izvor zarade kako bi se barem malo skinuo roditeljima s grbače. Niz godina Zvonimir djeluje u supkulturi ulične umjetnosti te oslikavanjem murala po narudžbi diljem „lijepe naše” stječe predivno iskustvo rada s ljudima. No tijekom svog tog vremena Zvonimir se susreće s klasičnim terminima utkanim u korijene hrvatskog mentaliteta, kao što su: "Može popust? Zaš' tak skupo? "samo" još ovo i nemam ti od kuda za platiti te slično. Skrušen spoznajom i "SAMO" malčice isfrustriran razmišlja o srodnom zanimanju koje bi ga izbavilo iz muka svagdašnjih.

Prvo što mu pada na pamet je tetoviranje te se nadobudno sa svojom bogatom mapom radova, ali veoma oskudno obučen i bosih nogu kao Frodo pojavljuje na vratima Gandalf Tattoo studija te ulazi kroz Mordor. Iznenađen neočekivanom zahtjevnošću same tehnike tetoviranja Zvonimir pod budnim Sauronovim okom polako, ali sigurno brusi svoje vještine te odrađuje nekolicinu tetovaža na svojim vjernim susjedima iz sela i prijateljima kojima je dan danas zahvalan na njihovom povjerenju. Nakon predivnog i čarobnog procesa u cilju osamostaljenja i težnji u postanku vrhunskog uličnog umjetnika i tattoo majstora Zvonimir se hvata u koštac s već poznatim crtačkim tehnikama i stilovima, ali se sa sigurnošću najviše pronalazi u svom prepoznatljivom ilustrativnom stilu kojeg uvijek rado fura. Mnogi će smatrati kako je užas njegova furka tako da će se svestrani Zvonimir drage volje i s abnormalno puno pažnje i ljubavi upustiti u realizaciju ostvarenja svih vaših imaginarnih zamisli. I ne zaboravite da ono što Zvonimira nakon svih ovih godina čini posebnim su njegovi debeli živci i ogroman prag tolerancije na sve vrste upita te mu se slobodno obratite u bilo koje doba noći, a on će vam rado odgovoriti.

iRobot Roomba i5158

Od nedavno nezamjenjiv član našeg tima. Je da ima umjetnu inteligenciju razine prosječnog žohara ali svoj posao čišćenja salona za tetoviranje, konkretno usisavanja, odrađuje besprijekorno i o ničem drugom ne razmišlja dok radi osim kad ogladni pojede si malo struje. Nikad ne podcjenjujte droida.

iRobot Braava 390t

Jako je sličan Roombi ali malo pametniji. Ima umjetnu inteligenciju razine prosječne stonoge ali svoj posao čišćenja salona za tetoviranje, konkretno pranja i glancanja, odrađuje besprijekorno i isto kao Roomba o ničem drugom ne razmišlja dok radi osim kad ogladni pojede si malo struje i ponekad traži malo vode pomiješane s dezifektantom. Nikad ne podcjenjujte droida.